#173007 Evolucija u laboratoriji i adaptacije u prirodi

U savremenoj biologiji koriste se dva alternativna eksperimentalna pristupa za rešavanje osnovnih pitanja o evoluciji živog sveta – laboratorijska evolucija i studije u prirodi.

LABORATORIJSKA EVOLUCIJA - Eksperimentalna strategija laboratorijske evolucije bazira se na istraživanjima populacija kroz generacije u definisanim i strogo kontrolisanim uslovima. S ciljem istraživanja pravaca evolucije različitih životnih strategija formirana su četiri tipa laboratorijskih populacija pasuljevog žiška, Acanthoscelides obtectus, u okviru kojih su, tokom više od 200 generacija, razvijene po četiri populacije. Prva dva tipa populacija nalaze se pod režimom selekcije zavisne od gustine, odnosno, selektuju se na visokoj (К) i niskoj (r) gustini larvi, dok su druga dva tipa populacija selektovana za ranu (Е) ili kasnu (L) reprodukciju (tzv. uzrasno-specifična selekcija). Korišćenjem ovih populacija buduća istraživanja baziraće se na rasvetljavanju sledećih naučnih problema:1. Evolucione promene nastale u režimu selekcije zavisne od gustine, kao i uzrasno-specifične selekcije, 2. Kvantitativno-genetička osnova komponenti adaptivne vrednosti koje se nalaze pod delovanjem dva navedena tipa selekcije, 3. Еvolucija starenja i kasnih faza adultnog života i 4. Еvolucija mehanizama pre- i post-zigotske reproduktivne izolacije između različitih laboratorijskih populacija.

ADAPTACIJE U PRIRODI- Među najpoznatije i najbolje proučene sisteme fenotipske plastičnosti u živom svetu ubraja se prilagođavanje individualnog rasta, fiziologije i fenologije biljaka na biotičku i abiotičku promenljivost njihovih prirodnih staništa. Iako se kod biljaka signali iz okruženja primaju na nivou pojedinačnih modula (listovi, grane, koren), biljke integrišu različite sredinske informacije kako bi razvile funkcionalno koordinisane fenotipove. Uz to, jedan sredinski faktor može takođe da izmeni proces transdukcije signala nekog drugog faktora, usled preklapanja hormonskih ili genetičkih komponenti u molekulskim putevima odgovora. Posledica ove dinamičke mreže signala i odgovora je kontinuirana povratna sprega između individualnog razvića i životne sredine, što predstavlja primarno svojstvo procesa razvića biljaka. Na ovaj način formira se čitav spektar funkcionalih fenotipova (na morfološkom, anatomskom i fiziološkom nivou) koji se razlikuju u sposobnosti da prežive, i da se reprodukuju u konkretnom životnom okruženju. U ovom projektu, integrativni pristup istraživanju ekologije razvića biljaka biće primenjen na biljnoj vrsti Iris pumila, čija se prirodna staništa na području Deliblatske peščare (Srbija) razlikuju u odnosu na kvantitet i kvalitet ambijentalne svetlosti (otvorene površine pod punom dnevnom svetlošću i vegetaciona senka). Primenom recipročno-transplantacionog eksperimenta u različitim svetlosnim sredinama utvrdiće se da li je sezonsko variranje analiziranih osobina rezultat aklimatizacije na postojeće uslove životne sredine, ili je posledica delovanja divergentne selekcije u alternativnim svetlosnim staništima. Nasuprot tome, pretpostavljamo da bi opseg DI, osim sredinskog stresa, mogao da bude u kauzalnoj vezi sa endogenim nivoom specifičnih molekulskih šaperona.

Saradnici na projektu:

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., rukovodilac projekta

dr Jelica Lazarević

dr Darka Šešlija Jovanović

dr Sanja Manitašević Jovanović

dr Ana Vuleta

dr Uroš Savković

dr Mirko Đorđević

dr Sanja Budečević

Katarina Hočevar

Biološki fakultet, Univerzitet u Beogradu:

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Adresa

Bulevar despota Stefana 142
11108 Beograd
Srbija

Kontakt

Telefon: +381 11 20 78 300
Fax: +381 11 27 61 433
Email: ibiss@ibiss.bg.ac.rs

futer excellent